Zlatni presek na moj način
Nema početka. Ni kraja. U središtu sam. Jedan krug je vatra. Drugi krug je metal. Treći krug je para. Presek ove nesložne trojke sam ja. Zato mi zuji u ušima. Ne čujem šta mi govore. Može da se dernja ko hoće, koliko hoće! Džabe.
Kada pobegnem u krug od pare oslepim i nema dnevnih vesti, nema granica, država, nepravednih, osvetoljubivih… malih ljudi, velikih faca, ljutitih rečenica, ne vidim, nestadoše u slepilu mom.
Lakše je kad ne vidiš.
Juče je bio onaj dan kad svratih u krug od metala. Sve poređano pod konac, uredno, ide po planu, klizi niz srebrnu ploču poretka. Funkcioniše razumni dan. U večernjim satima sa strane se već čuje para kako pišti kao ekspres lonac a metal se prelomi na pola, za tren. Pobegoh odmah.
Eno me u preseku. Čučim. Samo što ne zaplačem koliko mi zuji u ušima. Od tolikog reda, novog poretka. Metala u grudima. Tu srce pumpa kroz kanalizacionu cev, a voli na kašičicu.
Vatreni krug dočepa me noću. Bilo je gusto, zeznuto. Ili ću ja spržiti noć u snu gde me ljube psi, lavovi, slonovi, mede, ptice i dozivamo barku dok nas Noje gleda optužujući. Nekako nas gleda sa kajanjem.
Ili ću ja od te noći nešto stvoriti ili će noć mene progutati. Ovaj put ne čujem paru koja šišti. Metal se ne istopi da bi se ponovo slio u jedan krug. Nema ni zujanja u glavi.
Sada čujem. Tišinu.
Izgubila sam zlatni presek.
Sebe.
by the way o zlatnom preseku kroz kratke foto zapise:
Kratak video Zlatni presek i umetnost
foto izvor: www.slideshare.net
Written
on 05-11-2014