SVE ALISINE LAŽI – III deo
Na autobuskoj stanici prihvatila sam žutu torbu a Alisa je to posle prepričala Marku u pismu ovako…
Ne!
Disanje je nemoguće dok ne odem na selo, ne uzmem grabulje, počistim balegu, oko jedine krave, u štali svog strica kockara i ne nahranim je.
Dok odmaram (a on u samo jednom deljenju gubi tek nahranjenu životinju) mravi i ja smo sami. Mravi u grupi na kamenu, ne drži ih mesto. Nervozni mravi i moje dupe…
Budala.
Bole me ruke, ruke i pluća. Moj je dnevnik nestao, onaj nenapisani negde u putu, pri povratku u grad. Sa žutom torbom skotrljala sam se niz dva stepenika autobusa i potonula u trotoar na kome sam odrasla.
Na stanici poznati ljudi iz kraja. Skriveni mladunci kuje Barbare ispod trafike. Njihov doručak, uvijen u časopis. I mačke su tu negde, njihovo se prisustvo uvek oseća. Čuče pod kontejnerima. Ptice su gore. Crvi se ne vide, oni su uvek u nečemu.
Skorašnji komentari