Ne daj se Ines, nije stih, to je stvarnost
Nijedan veliki umetnik ne vidi stvari onakvim kakve one stvarno jesu. Ukoliko bi bilo tako on bi prestao da bude umetnik. Oscar Wilde
Ovo je priča o Zoki. Tek početak. Ja ću je započeti u ovom virtuelnom svetu dok se i ona ne pridruži nama jer radi na svom novom blogu. A na prvom mestu ovo je priča o kreativnosti koja je najveća ljudska snaga. Ima li potrebe da pričam da je Zoka živela burno, da je borbena devojka sa neiscrpnom energijom? Nema. Da je radoznala i naivna kao mačka ponekad. Da nije lukava ali ipak je mačka, ma riba i po! Da je majka troje toliko lepe dece da ne znam na koga su 🙂 Prelepi. Nije ta mašina i žurka sa trojkom mangupa ni malo lagana. I traži energiju. I sve to nije lako kako kod nje izgleda. Ona ustaje rano i uvek ima neke čudne ideje i čudna pitanja, smeje se često i sve je zanima, aman ženo kad sve to stigneš?! I eno je na jogi, eno je na planini, eno sašila kaput, onako usput! Nije baš usput, lažem, iz ljubavi.
Ali kako sam i pisala u tekstu Zašto je važno razvijati svoje stvaralačke moći ona ne ume da poklekne jer je stvaralaštvo čuva. Od minđušica od glinamola koje je pravila a i mene je zarazila još u pubertetsko doba, od naših hipi sukanja i marama i izgradnje posebnog stajlinga, do oblačenja nekoliko crnih grilonki, pa jedno šest komada najmanje natakne na sebe!, jer tada nije bilo ovih sjajnih helanki!, ma kakve su to cake i fore samo bile!
Došli smo do žene koja stiže da radi kao profesor književnosti sa decom, da je tu za svoju decu i da sada već ozbiljno krene putem koji smo i svi mi koji je jako dugo poznajemo i očekivali od nje. Ono što mene oduševljava je što sve što uradi je prezicno, uredno, ne sme da ima grešaka, uklopljeno da bude i praktično od izbora materijala, prijatnosti i udobnosti, do lepote dizajna, a tu je i poklapanje sa ličnošću onog koji će to nositi i koristiti. U tome mi je ispunila sve moje kriterijume. Nema šale. Deca i drugarice su zavapile za torbama raznih obllika i Zoka je opustila ruku…
Ljubav je rock & roll pa nije zaboravila da mogu da se sašiju i futrole za gitaru, evo jedne a možete i luđe imati, sve je dozvoljeno…
Pa neobične torbe višestruke primene:
I kako bih ja nazvala teenage torbice a moglo bi se reći i tehno torbice jer idu tu one sluške u busu, dok džogirate, dok ignorišite okolinu i slično…
I za kraj ove početne priče o mojoj Zoki evo malo detalja sa izložbe Inside art na temu „Šta žene hoće“ održane 25.11.2015 u KC Oktobar u Beogradu, na kojoj je izlagala:
Ćeraćemo se još…kreiraćemo još…čujem njen glas dok ovo pišem…
Dok njen blog ne ugleda svetlo dana možete je kontaktirati preko njene FB stranice.
FB stranica : Zorica Smiljanić
Skorašnji komentari