Neuroze i depresije – pitanje za medicinu ili društvo
Možemo li jednostavno da objasnimo problem i podstaknemo način njegovog rešavanja? Živimo u civilizacijskom ciklusu koji više ne dopušta čoveku kao jedinki da predugo razmišlja, da mašta i sanjari, da čita duge tekstove, da se pozabavi sobom. Odmah se mora znati: početak rešavanja svakog problema i upornost pobeđuju svaku slabost i svaki nedostatak vremena. Time što istrajavate u borbi da se što bolje osećate vi pobeđujete sve časovnike ovog sveta! Zato odmah na početku, da im kažem: drage naše depresije i neuroze lek za vas je jednostavan : dovoljno je reći energija!
Dakle idemo: sve što vas prvo asocira na energiju time ispunite svoje dane i noći! Depresija je lažno ubeđenje da energije nema dovoljno!
Ne postoji osoba koja se u određenom trenutku nije upoznala sa ovim stanjima. Međutim, da li medicina može na isti način posmatrati pacijenta koji uđe u ordinaciju i dijagnosticira mu posle određene terapije depresiju, kao nekad u pretprošlom ili prošlom veku? Ne. Sasvim sigurno ne. Pred psihijatrima i psiholozima danas je mnogo težak zadatak. Doktor leči s ljubavlju svog pacijenta a društvo ga već pri povratku kući vodi nazad u depresiju, kao društvo koje usput na povratku iz škole pokupi vaše dobro dete i ono se vrati kući malo pripito i nespremno za školu sutra ujutru, nezgodno zar ne?
Lako je prepoznati danas simptome depresije: gubitak volje, interesovanja, osetljivost, plačljivost, nesanica ili beg u spavanje, promene raspoloženja, teško obavljanje rutinskih poslova, povlačenje u sebe…Neuroza se danas opisuje u magazinima, na forumima, blogovima, kao lakši oblik duševnog oboljenja, eto sreće! Veliki broj ljudi osetio se ponekad anksioznim, odreagovao impulsivno, imao problem da se uklopi u okruženje. Možda to i nije loše da ljudi međusobno razmenjuju svoja iskustva kada se osete u nekom vidu bezizlazne situacije. Svi znamo koliko malo ljudi zaista ode kod lekara ako nije u pitanju neko fizičko oboljenje. Međutim, sve veći broj ljudi se oseća tako. Da li je to bolest, nije, ali preventivno se ide kod lekara za sve sem za našu divnu dušu! Ipak, znam nećemo ići kod lekara jer to je samo prolazno. Oni koji pate od dubokih depresija verovatno su isto mislili. Zato čim se pojave prvi slični simptomi barem ih moramo SEBI priznati. Da nas ne bi pobedila. A da, živimo u ludom, bučnom, preagresivnom svetu pa smo time danas mnogo lakši plen, i toga bi trebalo da smo svesni.
Progovorimo li najkonkretnijim terminima i oni zaposleni i nezaposleni, i deca i roditelji i mlađi ljudi i oni koji su u trećem dobu imaju jedno zajedničko – planetu i svet u kome žive. Koliko god nam poneki GURU kaže da smo MI ti koji stvaramo svoju stvarnost veliki deo svog života svaki pojedinac provede uklapajući se sa sredinom. Prilagođavanje okolini je životinjski instinkt, znači i naš instinkt. U tom prilagođavanju nastaju ushićenja i lomovi. Zato da bi došli do snage da stvorimo svoj svet potrebna nam je volja kojoj je depresija uzela svu energiju i istrajnost a ne neurotično bacanje energije. Jako je teško čak i kada se radi o takozvanoj „zdravoj depresiji“ posle gubitka dragih ljudi, vratiti osnov naše snage – energiju.
Nauka nas je naučila da je MOTIVACIJA pokretač svake energije. Vidite li u današnjem društvu dovoljno motivacije? Naravno, odgovor je mahom ne, ne, ne! I verujem vam. Slažem se potpuno sa tim. Ali ja imam jedan MOTIV, prikrao mi se, zavukao mi se pod kožu i ne da mi mira. Ne želim da se plava planeta pretvori u sivilo. Mi smo ipak još uvek, iako jedni protiv drugih svi ovde zajedno. Dovoljno je da se setimo toga. Svi smo mi zajedno. Danas je nekom sjajno, sutra nije i obratno. To je argument. Nema razloga da ne rešavamo svako svoj problem. Nema razloga da ne počnemo, da ne istrajavamo. Društvo kakvo god da je zajedničko je. Naše je. Danas je meni lepo, sutra tebi. Važno je da opstaje ljudskost. A depresija i neuroze danas su bolesti zbog odsustva ljudskosti koje povređuje. Povređeni su danas mnogi dok su drugi u ekstazi ali prekosutra obrnuto. I to je činjenica. Život se vrti u nama i oko nas. Nekoga to plaši neko uspešno pliva. Onda se plivač umori a plašljivac se zaljubi i zapliva brzo, leptir stilom! Važno je da menjamo društvo. Da se nađemo plivaču kad se umori , da ne zaboravimo sve koji su nas hrabrili kad smo se plašili, čim se zaljubimo. Tako ćemo menjati prilično ostrašćeno, agresivno, otuđeno društvo, ljudskošću. To je početak lečenja svake depresije i neuroze. Ko je kamen on će i ostati kamen. Drvo, ono će rasti, iako mu seku grane! A čovek? Odlučite sami. Morate da odlučujete samo zato jer možete da odlučujete, pa zašto onda ne bi iskoristili tu priliku, ovaj jedan život na plavoj planeti.
Skorašnji komentari