Lirika buđenja, Krug, zbirka pesama Biljane Rolović
Budi kao reka.
Dalje teci.
Prostor postoji da raširiš krila,
vazduh da dišeš duboko.
Nek iza vidljivog dopire ti oko.
Rob ne budi nikad onog što si bila.
Saslušaj – pa reci.
Prepoznaj čoveka.
(* odlomak iz pesme „Savet“)
Poezija Biljane Rolović, neuobičajen je svet raznolikosti stiha od raskošnog jezika sačuvanog iz naše duhovne prošlosti do minimanilističke slike savremenog doba. Mešoviti stih rime, na tren zagubljene, povučene savremenom stvarnošću u koju pesnikinja uplete i čarobnjake, zagrljaje, senke, košavu, zvuke…
Zbirka već svojim poglavljima : Nebo, Zemlja, Vatra, Voda, Krug nagoveštava suptilnu, nikad izgubljenu povezanost sa izvorom života sa kojeg svi pijemo, prirodom i ljubavlju kao večitom inspiracijom.
Slika
Inspirisano Mikom
Zamišljam…
Zamišljam reku što kroz ravnicu teče,
sporu, lenju i mirnu.
Nad rekom zamišljam mesec što svojim srpom
žutim
preseca tiho veče.
Sve ćuti,
samo zrikavci svirnu
iz trave.
I zelene je mnogo,
i tamnoplave,
i one nekakve boje kakvom se boji mrak.
I srebra drhtavog malo
ko da je u reku palo,
il’ je to mesečev zrak
il’ zvezda koja?
Čudesna boja…
Izdvaja je raskoš jezika, zaboravljenih poetskih izraza, blagost i u oku i u stihu pesnika. Najupečatljivija je moć mnoštva slika koje stihovi dočaraju – platna koja iscrtavaju čovekovu dušu, ženu, prijateljstva, materinstva, istoriju, samoispitivanje, predele i pejsaže u kojima se prepoznaje i ogleda čovek. Skromnost čoveka svesnog moći prirode. Poštovanje stvoritelja. Padanje, posrtanje i volja da se uprkos svemu uzdignemo i probudimo. Pravo na različititost. Čudnovatost.
Inspirisano Ršumom
Ne daj srcu daleko iz grudi
Nek je toplo kao krilo ptice
Svašta drugo reći će ti ljudi
Tvoje srce – to je tvoje lice
Ne daj duši vrela da se hladi
Dok je vrela dotle vrela i ti
Svet je gladan, ti beži iz gladi
Pune duše i bez jela siti
Dušu čuvaj, dušom dušu traži
Dobro jeste ako i zaboli
Niko nije dobio od laži
Dobio je i ko zalud voli
Srce raste dok za ljubav bije
U iskustvu čudno blago čuči
Nije čovek ko plakao nije
Što namuči najviše nauči
Idi svetom podignuta čela
Triput meri pa pažljivo seci
Kad isečeš da ostaneš cela
Roditelj se poznaje po deci
Tvoja deca ko i tvoje reči
Tvoje reči ko ljubavi tvoje
Od radosti nek ti gora ječi
Vreme leti, radosti se broje
Lako hvali mnogo teže kudi
Krivo sedi ali pravo sudi
Čoveka će upamtiti ljudi
Ne daj srcu daleko iz grudi
Variranje od kratke forme do gotovo poema ova zbirka poezije poklanja bogatstvo našeg rečnika i istinsku, duboku osećajnost. Iščitavajući čitalac luta, budi se, kao da načas čuje muziku, tone, pluta, nosi ga vetar, žacne ga duša, vodi ga nebo, lično iskustvo autora prerasta u slike koje poziva čitaoca da krene u potragu za svojim iskustvima.
Psi
Hoću da rodim mir
i dešava se to,
ali ne znači
kako
u meni nema rata,
da nemam i svoje zlo
i besa vir
i da je uvek lako.
To samo znači
kako svakoga sata
odlučim
od ta dva
koga ću pustiti
da bude jači.
To su kao dva psa
koje ja učim:
Mirno je
i nežno štene
više od pola mene,
ali i onaj pas
nagao, ljut,
ima svoj put,
ima svoj glas,
i on je gajen
i voljen,
jer svako od to dvoje
svoje zna,
svoje daje
i radi svoje
I za kraj – kratki uvodnici poglavlja su možda najbliži modernom diskursu i imaju svoje posebno značenje i snagu:
Uspravljam se
U ovom ledenom danu
Koji me čeka
U ovoj oštroj hladnoći
Dosta sam se sklupčavala
Kao na dlanu
Po noći
I po danu
Dosta sam spavala
Cela sam budna
Svete
I ljudi
Neka sam čudna
Ipak se budim
Prva promocija zbirke „Krug“ očekuje nas, 23.maja u 19h u kafeu „4 Dunje“, Kneginje Ljubice 16.
Skorašnji komentari