Skupljena a rasklopljena pa kad se vratim …
ako se vratim.
U izolaciji sam.
Manje više to je to.
Malo ću da virim ali ne znam da li ću umeti da vidim išta spolja.
Dovoljno je mračno i zamršeno ovde unutra.
Ko je pleo ove čvoriće? Pa ja.
Ko je mrsio ove tanke konce u debele kanape? Pa ja.
Ko je sve tuđe igle i štepove pamtio, budala jedna? Pa ja.
E pa sad singerice u ćošak,
u izolaciju, tamo biraj zakrpe.
Tu su izbori,
tu je sloboda
a i geto.
photo: pinterest
Komentari na: "Izolacija" (10)
Mada,… ipak nismo zaslužili sve to, makar i samima sebi skrojili. Teško je dokazati zlu nameru prema sebi.
Da podignes zid ne vredi, da propustas kroz sebe ostaje pa se skupi bar truncice previse je toga. Jednostavno nema recepta. Jedino moze biti dobro ono rodis se hoce te sreca inace ovako plovis, procistis se pa nastavis pa opet se procistis i dokle brod izdrzi.
divno!
Hvala Vesna. Kako ste?
nisam nešto, hvala na pitanju. po vašem pisanju vidim da ste vi dobro, kreativnost samo frca 🙂
Kupila si me već na početku.
Skupljena a rasklopljena….
zamislih i zaboli mene, posmatrača, a kako li je onom ko prolazi kroz čitav jedan roman u nekoliko redova ispisan. Što reče Sizif i ako smo mi krojili, nismo zaslužili… ne treba ili barem, ne bi trebalo da bude tako…
Između slobode i geta – nekad razlike uopšte nema.
Da to si lepo zapazila nekad razlike nema baš baš
Ta sloboda, tako svakodnevna, a tako misteriozna… Divan post!
Hvala