O tišini koja se ni u šta nije pretvorila
Polaganje sebe u snove
nada je krupna stvar
jedna od važnijih
bumerang je misterija
podsmevam se
dok jedem hleb kao kaktuse
ponekad kao da živim
čistu alegoriju
*
O galami koja nikog nije potrošila
A reči… ne slušaj
u tonovima je okršaj
u času kad zalazimo
iza svojih sudbina
precrtavamo zvezde
osluškujući sebe
uzimamo darove od Boga
ulogu
vodiči Sunca
na deliću neba
*
Osluškivanje
Prostor bi mogao biti neograničen
samo kad se ne bi govorilo bez nade
i ćutalo bez upornosti
uz sladak zalogaj i medeni čaj
moraš i da dišeš i da ne odustaneš
od disanja
u sebi kad čuješ poziv
zidove svoje odmah da porušiš i onda se
izruči svetu
trči dok se ne osetiš rastrčano
kad legneš da legneš
umorna, to je dobrota.
*
Sporo
Početku sam koren
zatim stablo i grane
sve njih o, da, čeka
naporan rast
kroz lagan vazduh.
Šta je tu napeto,
šta je tako snažno
u prozračnosti
koju drvo probija?
Rasteš
pobeđujući ono što dišeš.
Komentari na: "Osluškivanje (poezija)" (3)
Nada je krupna stvar…
lepo, sve je lepo
Kad i moja Neg. cita moju poeziju morakad ja dosadjujem 🙂
“Prostor bi mogao biti neograničen
samo kad se ne bi govorilo bez nade“
Све ми се свиђа, али ово посебно.